Šangajska organizacija za saradnju (ŠOS), osnovana 2001. godine, danas okuplja najveće evroazijske sile i postala je platforma koja povezuje Istok i islamski svet, promovišući ideju multipolarnog poretka i saradnje van okvira Zapada.
Šangajska organizacija za saradnju (ŠOS) osnovana je 2001. godine u Šangaju, kao inicijativa koja je trebalo da poveže države Evroazije kroz bezbednosni dijalog i saradnju. Članice ŠOS-a danas su: Kina, Rusija, Indija, Pakistan, Iran, Kazahstan, Kirgizija, Tadžikistan i Uzbekistan. Ove zemlje zajedno čine jezgro organizacije.
Pored punopravnih članica, ŠOS ima i partnere, među kojima se izdvajaju Turska, Egipat, Saudijska Arabija i Azerbejdžan. Time ŠOS povezuje Istočnu Aziju i islamski svet u jedinstvenu platformu.
Jedan od ključnih ciljeva organizacije jeste jačanje poverenja i bezbednosti u regionu, ipak, važan stub jeste razvoj ekonomskog povezivanja članica. ŠOS se često naziva „antizapadnim klubom“ jer promoviše ideju multipolarnog sveta i ravnoteže u odnosu na dominaciju Zapada u međunarodnim institucijama.
Iako organizacija sprovodi zajedničke vojne vežbe, ŠOS nije vojni blok poput NATO-a. Ona se zasniva na političkom dijalogu i koordinaciji, a u njenom okviru prisutne su i države posmatrači, poput Avganistana. Ipak, Talibani ove godine nisu pozvani na samit.
Danas je ŠOS najveća regionalna organizacija na svetu po teritoriji i broju stanovnika. Njene članice zajedno broje više od tri milijarde ljudi. Zanimljivo je da je od skromnih početaka 2001. godine, kada je njen udeo u globalnoj privredi bio jednocifren, za svega 24 godine dostigla nivo od petine svetske ekonomije.




